Ovo je zakonska odredba iza koje se krije politička likvidacija, a nema veze s Radimirom Čačićem

Bivši prvi potpredsjednik Vlade a danas prvi na listi onih koji su Vladi nepoželjni, Radimir Čačić, izjavio je da ga SDP želi politički likvidirati. To je rekao nakon što su ta stranka i HNS usuglasili amandman na Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, po kojem se ne može kandidirati nitko tko je pravomoćno osuđen na više od 6 mjeseci zatvora, za vrijeme dok mu traje rehabilitacija. To dakle znači da se ni Radimir Čačić ne može kandidirati. Nekadašnji čelnik HNS-a se nadalje u izjavi prisjeća kako smo u politici svojedobno imali pokušaj ubojstva pištoljem, a ovaj čin nazvao je "prljavštinom kakvu politička praksa još nije zabilježila." Na stranu to što je Čačić u pravu kada negoduje, ne zato što bi bivše zatvorenike trebalo podržavati u kandidaturi, nego zato što su ga njegovi dojučerašnji partneri doista pokvareno izbacili iz igre. Da je Čačić ukrao pet oraha i dvije mendule, Milanović i Pusićka u zakon bi ugurali da se ne može kandidirati nitko tko je ukrao više od šest orašastih plodova. Međutim, cijela ova lakrdija dobiva nezasluženo veliku pažnju javnosti, koja navija uglavnom protiv Čačića jer nije baš bio ljudima simpatičan ni prije, a sada je toliko omražen da bi trebao ovu odredbu shvatiti kao idealnu priliku da se gospodski povuče s terena. Ali kada je riječ o prljavštini i političkim likvidacijama, ili bolje rečeno političkim svinjarijama, u Hrvatskoj oduvijek egzistira odredba oko koje se nikada nije dizala velika buka i za koju malo tko zna da uopće postoji, a svi bi trebali. Ta odredba predstavlja možda čak i srž trulosti hrvatskih političkih navika i običaja. Naime, ovako piše u Zakonu o obvezama i pravima državnih dužnosnika, a što se, sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, primjenjuje i na lokalno-regionalne dužnosnike: "Dužnosnik, koji nije ponovno imenovan na dužnost koju je obnašao ili na drugu dužnost, a koji je prije obnašanja dužnosti bio zaposlen na neodređeno vrijeme u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, kaznenim tijelima, stručnoj službi Hrvatskog sabora, Uredu predsjednika RH, stručnoj službi i uredima Vlade RH, stručnoj službi Ustavnog suda RH, stručnoj službi pučkog pravobranitelja, stručnoj službi pravobranitelja za djecu, stručnoj službi pravobranitelja za ravnopravnost spolova, stručnoj službi pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Državnom uredu za reviziju i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe, tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnoj službi, izvrnproračunskim fondovima, pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu RH i pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ima pravo rasporeda, odnosno povratka na rad, na poslove koje je obavljao prije obnašanja dužnosti ili na druge odgovarajuće poslove, bez provedbe javnog natječaja." Drugim riječima, kada ovaj beskrajni niz, minuciozno sastavljen s ciljem da nešto slučajno ne promakne, svedemo na jednostavan zaključak, može se reći samo sljedeće: ovo je prava politička likvidacija! Ako je netko radio u javnoj službi bilo kojega tipa, uključujući i lokalne komunalne firmice koje pobiru jaja nakon maškara, pa postao, recimo, načelnik općine ili zamjenik tajnika Hrvatskog sabora - rizik mu je nikakav. Sukladno zakonu, nakon poraza na izborima ili dizanja sidra iz bilo kojeg drugog razloga, državni ili lokalni dužnosnik ima osigurano staro radno mjesto. Otišao rođo, posrao se rođo, vratio se rođo. Na taj način hrvatske političke elite postižu tri efekta: 1. Moguća konkurencija bitno se sužava jer je malo tko iz privatnog sektora spreman riskirati svoje radno mjesto, s obzirom da se nakon poraza neće imati gdje vratiti na posao. 2. Osigurava se monopol na zapošljavanje u javnom sektoru uvijek istim ljudima i fluktuacija unutar istog, zatvorenog kruga. 3. Podobni stranački kadrovi mogu bez rizika isprobavati nove igračke, kao u obdaništu, jer znaju da će se na koncu uvijek vraćati na igračku s kojom su se prije igrali. Sve u svemu, ovo je nešto kao perpeetum mobile javne službe, krug moći i uhljebljenja koji je posve nalik na funkcioniranje nekadašnje partije. Tko je unutra je unutra, a tko nije s nama je - protiv nas. No to nije sve. Ima tu još zanimljvosti kojima su djelatnici u hrvatskim javnim kućama osigurali svoju dobrobit. Svaki saborski zastupnik i državni dužnosnik, a prava lokalnih dužnosnika tu nisu identična, ali su vrlo slična, nakon prestanka mandata prima plaću u punom iznosu punih šest mjeseci, a potom još šest mjeseci pola iznosa. Dakle isti oni privatnici koji se ne usude kandidirati da ne bi ostali bez posla, punih godinu dana putem poreza plaćaju ogromne naknade bivšim dužnosnicima ako su ovi odlučili da se neće vratiti na javnu službu u kojoj su ranije bili, nego da godinu dana jednostavno - neće raditi ništa. Ako su ipak odlučili prihvatiti radno mjesto koje im je, po citiranom članku, osigurano bez natječaja, svejedno se mogu odmarati dva mjeseca i primati punu plaću koju su imali ranije. Ne, ovo nije šala. Zahtjev za posao naime moraju dati u roku 15 dana, a voditelj službe u koju se vraćaju za donošenje odluke o rasporedu ima na raspolaganju punih 45 dana. Dva mjeseca osiguranog i proračunom plaćenog godišnjeg odmora za članove partija i njihovu kamarilu. Pisati koliko su sve ove odredbe pogubne za razvoj kvalitete u javnom sektoru, koja je tamo potrebnija nego čaša vode maratoncu koji se otrčao dva maratona zaredom po pustinji na 45 stupnjeva - je besmisleno. Ove odredbe su očiti pokazatelj da ljudi koji su ih pisali trče samo počasne krugove, a maratonce eventualno gledaju na televiziji. I za kraj, jedan izvadak iz Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika. Nije fotošopirano.