Top 10 rečenica iz Kolindinog govora: Na ovo je trebalo obratiti pažnju, a ne na uzvanike
Od izbora Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu Hrvatske javnost se bavi uglavnom sljedećim temama: odvajanje Srbije od Vojvodine, proglašavanje hrvatskih Srba Hrvatima, preseljenje Ureda predsjednika s Pantovčaka u Visoku ulicu, boravak predsjednice u Sheratonu, koncepcija inauguracije s lentom i povijesnim postrojbama i na koncu, najviše - lista uzvanika za inauguraciji. Ono što ovih šest dominantnih tema imaju zajedničko jest to da su - svih šest apsolutno nebitne. Ili bitne su, ali isključivo u kontekstu već odavno prežvakanih lijevo-desnih prepucavanja i moraliziranja, pri čemu je svaki komentator pronašao još jednu priliku da bude duhovit, da se sprda i da napuni stupce gorčinom, upozorenjima i avetima iz prošlosti koje su odavno mrtve. Zapravo, upravo je medijski atraktivan događaj kao što je inauguracija nove predsjednice još jednom pokazao i dokazao da u hrvatskoj javnosti prevladava nešto što se može nazvati i novinarski larpurlartizam. Zanimljivo, duhovito i nadahnuto, ali potpuno nesvrhovito. Nezapaženo je tako prošao i inauguracijski govor Kolinde Grabar Kitarović, kojeg su komentatori dokono proglasili umjerenim i pomirljivim, bez da su se potrudili iščitati što je to ona zapravo rekla i kakve je poruke poslala. I opet, ako se nešto pokazuje kao dokaz te umjerenosti i pomirljivosti, onda su to nevažne teme kao što je poziv na jedinstvo, jedna potpuno apstraktno-demagoška kategorija koja u suštini ne znači ništa. A nije da Kolindin govor nije bio sadržajan i napunjen izuzetno važnim temama, samo što su one većini promakle, ili ih nisu željeli uočiti. Na svojoj inauguraciji nova predsjednica je poslala nekoliko snažnih poruka koje bi si svaki komentator larpurlartist trebao zakačiti pored tipkovnice, da se sjeti što je važno idući put kada krene pisati o ustašama i partizanima. Redom, ovo je 10 najvažnijih rečenica, od manje prema više važnima: 10. Postanimo napokon istinski svjesni komparativnih prednosti ove prekrasne zemlje i počnimo ih odgovorno, ali i odlučno koristiti. 9. Dat ću sve od sebe da Hrvatsku učinimo bogatom državom. 8. Nacionalne manjine bogatstvo su Hrvatske. 7. Moramo početi istinski vjerovati u održivi razvoj i biti svjesni što on uistinu znači – razvoj koji vodi računa o okolišu, ali istodobno ostavlja prostor za napredak.
6. Natječimo se idejama, rješenjima i inovacijama, a ne povijesnim ulogama naših roditelja ili djedova. 5. Gospodarska diplomacija važna je poluga u otvaranju novih tržišta. 4. Moramo biti otvoreni prema novim investicijama. 3. Moramo se okrenuti usvajanju praktičnih znanja i vještina i na taj način pripremati učenike i studente za radne i životne izazove koji ih očekuju. 2. Upućujem poziv Vladi da učini sve kako bi poreznom politikom motivirala, a uklanjanjem administrativnih prepreka osnažila poduzetničku klimu i time potaknula snažniju privatnu inicijativu. 1. Moramo napokon shvatiti kako nova radna mjesta ne stvara država, već privatna inicijativa, odnosno poduzetnici. Sukus svih ovih rečenica bio bi sljedeći: ljudi, nemojte očekivati da će netko drugi, pa ni država, rješavati vaše financijske i sve druge probleme. Okrenite se razvijanju vlastitih znanja i sposobnosti, pa ćete živjeti bolje i vi i svi oko vas. Ono što je zadatak države je da donese novac u zemlju, spriječi smetnje koje ćete imati na svom putu, nauči vas potrebnim vještinama i prokrči vam put do uspjeha. Utoliko, predsjednica je u svom prvom govoru rekla točno ono što je trebala reći, a ne ono što je govorila u predizbornoj kampanji, a to je bilo ono što narod želi čuti. Ako se usredotočimo na pet najvažnijih točaka: 5. Gospodarska diplomacija važna je poluga u otvaranju novih tržišta. Dakle, naši veleposlanici, ministri, gradonačelnici i svi ostali koji na račun države i gradova putuju u inozemstvo ili žive tamo, moraju biti na usluzi poduzetnicima i pomoći im u sklapanju poslova. Trenutačno imamo situaciju u kojoj su gotovo sve inozemne akcije naših čelnika uglavnom turističke prirode. Dovoljno je za primjer uzeti izlete riječkog gradonačelnika u Kinu i u Chicago. 4. Moramo biti otvoreni prema novim investicijama. Od velikih investicija kao što su golf na Srđu, nafta u Jadranu i LNG na Krku do manjih kao što su vjetroelektrane u Vinodolu ili plaža u Jablancu - sve su naišle na veliki otpor lokalnog stanovništva i/ili ekoloških i drugih udruga. To se ne smije događati, jer investicije donose nova radna mjesta i uopće, nove vrijednosti u zemlju. 3. Moramo se okrenuti usvajanju praktičnih znanja i vještina i na taj način pripremati učenike i studente za radne i životne izazove koji ih očekuju. Ovo je incijativa za sveobuhvatnu reformu školstva, posebno visokog. Trenutačno, fakulteti su puni generacija i generacija sveučilišnih profesora naviklih podučavati teoriju bez značajnog dodira s praksom, s kojom najčešće ni sami nemaju iskustva. Ljudi zato završavaju fakultete bez primjenjivog znanja, zbog čega nam je sustav skup, a potpuno neadekvatan. Osim toga, zbog velikog broja zaposlenika na određenim studijima, poput ekonomije, određuju se visoke upisne kvote za te fakultete iako je unaprijed jasno da je broj stručnjaka na tom području prevelik i da su nasušno potrebna neka druga znanja. 2. Upućujem poziv Vladi da učini sve kako bi poreznom politikom motivirala, a uklanjanjem administrativnih prepreka osnažila poduzetničku klimu i time potaknula snažniju privatnu inicijativu. Ovdje se ukazuje na potrebu smanjenja državnog aparata, a na korist privatnog sektora koji je dokazano kvalitetniji, agilniji, marljiviji, uspješniji i pametniji gospodar od javnog. Povećanjem produktivnosti i profita u privatnom sektoru više će se novca slijevati i u javni, pa će više ostati za socijalne potrebe. Ili drugim riječima, kuća će se konačno početi graditi od temelja, a ne od krova, kako se kod nas odavno gradi, pod utjecajem desetljeća komunističke vladavine i njezinog naslijeđa. 1. Moramo napokon shvatiti kako nova radna mjesta ne stvara država, već privatna inicijativa, odnosno poduzetnici. Ovo je najbolja poruka jer je najintimnija. To je poruka kakvu Kolinda nije smjela izreći u predizbornoj kampanji, jer to je ono što narod nikako ne voli čuti. Ali to je najveća istina - ništa ne pada s neba, a pogotovo ne iz Države. Pobrinite se sami za sebe! Netko će reći da Kolinda nema ovlasti da ispuni većinu ovoga što je navela, ali to nije ni važno. Uloga predsjednika i jest upravo u tome da ovakvim porukama usmjerava ljude i društvo u pravom smjeru. Stoga ovaj njezin govor nije bio "umjeren i pomirljiv", bio je iskren i izravan. Još da je i sama počela provoditi logiku koja proizlazi iz ovog govora, pa neka mjesta u svom timu popunila natječajem, bila bi svakako uvjerljivija. No to ne umanjuje značaj ovoga govora, koji će, nažalost, u vrlo kratkom roku biti potpuno zaboravljen. Prije nekoliko dana o inauguraciji se raspravljalo u emisiji Otvoreno i svih 45 minuta vodila su se besciljna politička prepucavanja, uglavnom na temu uzvanika. Niti jedan od ovdje citiranih navoda nije ni spomenut. Ako su to, a ne ovo, poruke koje zaslužuju raspravu na nacionalnoj televiziji, onda ostaje zaključiti samo jedno: Hrvatska doista može biti bogata zemlja, ali Hrvati ne mogu biti bogati ljudi.
