Jel više desničari mrze pedere ili ljevičari učiteljice vjeronauka?
Dvostruki kriteriji ili jedna vrsta licemjerja spadaju među najgore osobine ljudske vrste, nažalost i najčešće. Onih koji jednom dioptrijom gledaju lijevo, a drugom desno, jako je puno. I što je najgore, nije ih uopće sram. Dvostruki kriteriji također spadaju među najogavniji oblik ponašanja i postupanja za kojeg nije predviđena nikakva kazna. Prijeđi cestu van zebre i morat ćeš to platiti. Ponašaj se različito i čini štetu okolini ovisno o svojim osobnim simpatijama i - nikome ništa. A riječ je o radnji koja može biti daleko opasnija i od mnogo težih prijestupa nego što je prelazak ceste na nedozvoljenome mjestu. Posljednjih dana u Hrvatskoj javnosti pojavila su se tri primjera dvostrukih kriterija od kojih bi za neke, s obzirom na podlost koja ih pogoni, u nekom idealnom svijetu možda trebalo predvidjeti i zatvorske kazne. 1. Slučaj odabira ravnateljice u Osnovnoj školi Pećine u Rijeci. Dakle, ukratko, bile su dvije kandidatkinje, jedna predaje engleski, a druga vjeronauk. Odluku donosi školski odbor koji se sastoji od ukupno sedmero članova, od koji su četvero predstavnici zaposlenika škole i roditelja te troje određuje Grad Rijeka kao osnivač. Dakle, određuje ih politika, odnosno riječki SDP. Nakon što je četvero nepolitičkih članova odbora glasalo 3:1 za kandidatknju koja predaje vjeronauk, tu vrlo jasnu odluku anulirali su jurišnici gradonačelnika Vojka Obersnela koji su se opredijelili za nastavnicu engleskog. Dvojica su bili za nju, a treći suzdržan, pa je ukupan rezultat bio neriješen. Razlog zbog kojeg je njih dvoje bilo protiv učiteljice vjeronauka je vrlo jednostavan - kao miljenici lijeve politike oni su protiv crkve i njezine prisutnosti u školi. A osim toga, dobili su jasno političko naređenje koje su morali izvršiti. Na taj način ravnateljicom nije postala osoba koju su željeli njezini suradnici, a razlog je taj što su takav razvoj događaja stopirali ideološki žestoko obojani beskarakterni političari. Oni, naime, ne vole, a vjerojatno i mrze vjeronauk. I sve bi to još donekle bilo probavljivo da ista ta politička opcija u Rijeci sebe ne doživljava tolerantnom i nemrzećom, a njihov kulturno-politički eksponat, trenutačno na funkciji intendanta kazališta Ivana Zajca, takvu "nemrzeću" ideologiju promovira na zgradi kazališta koje vodi. Da ne bi bilo zabune, većina društvenih poruka koje on odašilje su sasvim prihvatljive svakom civiliziranom čovjeku, ali civiliziranog čovjeka, koji je uz to i neutralan, mora nervirati činjenica da su poruke uporno jednostrane, odnosno da odražavaju samo jedan svjetonazor. Jer ako je netko dovoljno širokih pogleda na svijet da može podržati podršku istospolnim zajednicama, onda bi morao biti dovoljno širok i da shvati, primjerice, probleme branitelja iz Savske ulice. A pogotovo bi morao shvatiti kako je diskriminacija učiteljice vjeronauka jednaka diskriminaciji homoseksualaca, odnosno da se radi ni o čemu drugome nego o najobičnijoj mržnji. Jednako kako desničari mrze pedere, ljevičari mrze učiteljice vjeronauka. Ovo je tipičan, zapravo školski primjer dvostrukih kriterija, primijenjen na toliko degutantan način da bi onima koji su ga počinili bilo malo tjedan dana samice. 2. Bista druga Tita došla je u centar interesa javnosti po stoti put od kada nova predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tu bistu po stoti put želi izbaciti s Pantovčaka. O Josipu Brozu Titu može se svašta misliti, ali činjenice su jasne. I malo dijete zna da je riječ o diktatoru pod čijom je vlasti oduzimano privatno vlasništvo, ubijani su i zatvarani politički neistomišljenici i uništena sloboda govora i medija. Zbog svega toga, čak i neki lijevo orijentirani političari u Rijeci zalažu se za uklanjanje Titovog trga iz grada i stvaranje obilježja žrtvama komunizma. Pogotovo u Rijeci, iz koje su komunisti nakon Drugog svjetskog rata istjerali skoro cijelo stanovništvo, itekako ima logike za tako nešto. I to nije stvar ideoloških podjela i simpatija, kako to neki žele prikazati. To je stvar notornih činjenica i pijeteta prema žrtvama. Međutim, po cijeloj zemlji javljaju se oni koji bi štitili i Tita i komunizam, a riječ je o radikalnim pripadnicima lijevog svjetonazora, koji najveću štetu čine upravo normalnoj, liberalnoj ljevici koja predstavlja većinu i u SDP-u. Oni napominju da je Tito stvorio pretpostavke za današnju Hrvatsku i da bi se, bez njega, predsjednica Kolinda rodila u Italiji. Na taj način ponovo dolazimo do dvostrukih kriterija, budući da sve to govore isti ljudi koji ne žele priznati povijesnu važnost čelniku HDZ-a Franji Tuđmanu. U Tuđmanovom slučaju (s punim pravom) ističu kako nije on taj koji je išta stvorio, nego branitelji, ali za Broza vrijede neka druga pravila. Naprosto se ne želi priznati da ni on nije ništa stvorio, osim strahovlade i nakaradnog režima, čije posljedice osjećamo i dan danas. Stvar je vrlo jednostavna, heroji Drugog svjetskog rata bili su partizani, a Domovinskog rata branitelji. Oni zaslužuju jednaku slavu, a njihovi čelnici su puno manje važni. Pritom se Tita i Tuđmana ne može staviti u isti koš, jer dok je prvi bio diktator i ubojica, drugi je ipak, uz brojne probleme i nedostatke svoje vladavine, bio predvodnik pokreta koji je Hrvatskoj vratio demokraciju. 3. Branitelji u šatoru prosvjeduju već mjesecima i može se reći da njihov slučaj, kao i način na koji ga mediji prate, ukazuju na temeljne probleme hrvatskoga novinarstva, ali i hrvatskoga društva u cjelini. Branitelji su naime, praktički od prvoga dana, izvrgnuti osudi velikog dijela javnosti i medija koji su se otvoreno svrstali (a i inače se tako svrstavaju) na stranu aktualne Vlade. U rijetko viđenoj paradi licemjerja odabiru se potpuno različita mjerila i aršini, pa isti ljudi koji bi o prosvjedima bilo koje druge skupine ljudi pisali junačke deseterce, o braniteljima pišu sve najgore. Daleko od toga da prosvjednici nisu bliski s desnim političkim opcijama, jer sigurno jesu. Daleko i od toga da njihovo ponašanje i postupci ponekad ne prelaze granicu dobrog ukusa, jer prelaze. Međutim, to nisu glavni razlozi njihovog prosvjeda, koji leže upravo u odsutnosti razumijevanja i ljudskosti prema braniteljima. Novinari i komentatori koji uporno vrijeđaju branitelje nazivajući ih primitivcima i ističući kako ne razumiju što oni žele, zapravo ne razumiju da je to što oni žele upravo promjena takvog stava. Branitelji su danas u Hrvatskoj među glavnim kantama za napucavanje. Prikazuju se kao pijanci ispred kafića, s ustaškim kapama na glavama i prijestupničkim namjerama u njima. Oni koji su rat vidjeli samo na televiziji uzimaju si za pravo davati i dijagnozu i rješenje, što se obično svodi na dva zaključka: luđaci, tko ih jebe. Branitelji se ne zapošljavaju kada bi se po zakonu trebali zaposliti i vrlo često ne uvažavaju kada bi ih se trebalo uvažiti. A onda se svi čude kada branitelji izgube strpljenje… Ova tri primjera pokazuju kako to izgleda u praksi kada se primijenjuju dvostruki kriteriji. Uvjereni u vlastitu intelektualnu superiornost, garniranu s nekoliko ideološki određenih "istina", pojedinci su zapravo - kriterije naprosto izgubili. I što je najgore, vlastitu mržnju prikazuju kao ljubav.
